Detalji

Kategorija: Uncategorised

Selo Slakovci (Zlaakowcz) se u povijesnim dokumentima prvi puta spominje u povelji iz 1506. godine, kao najbliže naselje slakovačkom gradu ili kaštelu. Po svemu sudeći selo Slakovci je postojalo i znatno prije 1506. godine. S progonom Turaka iz Slavonije i Srijema 1691. godine i nastupanjem austrijske vlasti, vjerojatno prije nego su službeno počeli procesi ušoravanja sela u Granici, okupilo se stanovništvo iz Slakovaca i drugih okolnih sela na lokaciji oko današnje rudine "Jošina" i formiralo poslijeturske Slakovce. To je bio položaj tzv. starih Slakovaca.

Već početkom 18. stoljeća sagradili su Slakovčani u tim starim Slakovcima drvenu crkvicu posvećenu Sv. Ani. Zašto je baš bila izabrana posveta Sv. Ani, nepoznato je. Godine 1729. vizitator Pečujske biskupije je zabilježio: "Selo Slakovci je udaljeno od vukovara 2 sata hoda. Tu se nalazi crkva Sv. Ane, jednostavna iz drveta, pokrivena trskom i blizu rušenju. Ima toranj sa zvonom kao i u Jankovcima. Postoji 1 oltar, ali bez slike i uresa, tako da se tu služi misa samo na posvećenje crkve kada dođe vrlo mnogo naroda. Groblje je dosta veliko, blizu je šume i ograđeno jarkom." Nešto kasnije vizitacija iz 1754. godine navodi: "U filijali Slakovci je, također, postojala drvena crkva posvećena Sv. Ani." To je očito bila crkva u starim Slakovcima, na starom položaju. Slakovci su pripadali za Turaka jedno vrijeme župi Laz, pa župi Jankovci. Poslije Turaka pripadoše vukovarskoj župi da bi 1750. bili pripojeni župi Jankovci. S ušoravanjem i preseljenjem Slakovčana iza 1755. godine na današnji položaj izgradiše Slakovčani novu zidanu crkvu Sv. Ane na današnjoj lokaciji. Poznati biskupijski povjesničar Emerik Gašić (podrijetlom iz Komletinaca) preuzevši podatke iz zapisnika kanonske vizitacije piše: "1782. nova ecclesia S. Annae ex solidis materialibus", to jest, u Slakovcima je sagrađena nova crkva Sv. Ane od čvrstog materijala 1782. godine. Ta crkva, građena u duhu baroknog klasicizma, uz manje adaptacije ostala je takvom do privremene okupacije Slakovaca 1991. godine. Emerik Gašić u svom rukopisu navodi: "U Slakovcima je župa osnovana već 1794. godine, da bi egzistirala samo do 1796. godine. Prvi župnik ove kratkovjeke župe je bio Josip Blagajac."

Slakovačka župa je ponovno osnovana 21. travnja 1876. godine dozvolom đakovačkog biskupa Josipa Juraja Strossmayera.

Crkva Sv. Ane je, nažalost kao i mnoge druge crkve, nakon privremene okupacije Slakovaca 20. IX. 1991. godine potpuno srušena i zapaljena. Srećom po Slakovčane odmah nakon povratka 1997. godine donacijama mnogih darovatelja Crkva Sv. Ane je među prvima u Podunavlju potpuno obnovljena i ponovno zasjala punim sjajem. Svečana posveta obnovljene crkve je bila 15. VII. 2000. godine. Izvana je izgledom ostala ista, ali je iznutra potpuno drugačiji i moderniji inventar, tako da je onaj prekrasni barokni inventar ostao samo u sjećanjima starijih Slakovčana.

Detalji

Kategorija: Uncategorised

Papin legat, koji je godine 1333. – 1335. sabirao crkveni porez u vukovarskom arhiđakonatu, došao je 6 puta u Jankovce, gdje je župnikom bio Benedikt. Kako je ovdje sabrao razmjerno mnogo novca vidi se da je ta župa bila dosta velika, a njezini župljani imućni. Legat u svojim računima naziva Jankovce imenom "Jenke", kako je to činila i mađarska dvorska kancelarija, od vjerojatnog izvora osobnog imena Janko. Dakle, župa u Jankovcima je egzistirala kroz svo razdoblje srednjeg vijeka. Za Turaka su Jankovci imali jedno vrijeme samostalnu župu, a jedno vrijeme su pripadali susjednoj župi Laz. Iza Turaka su Jankovci pripadali župi Vukovar sve do 1750. godine kada je iz vukovarske župe odijeljena filijala Jankovci u samostalnu župu kojoj su pridodane filijale Laze, Petrovci, Slakovci i Svinjarevci.

Godine 1729. vizitator je zabilježio: "Selo Jankovci je udaljeno od Vukovara 1,5 sat hoda. U njemu postoji drvena crkva posvećena Sv. Đuri (ili Sv. Đurđu ili Sv. Jurju), podignuta od katolika još za vrijeme Turaka, a sada se vidi da je ruševna. Kraj nje stoji toranj u kome se nalazi zvono kupljena sredstvima stanovnika, a blagoslovljeno od bosanskog biskupa Nikole od Olova. Nekoć bijahu 3 oltara, a sada ni jedan, niti se služi bogoslužje, već vjernici nedjeljom idu na misu u Vukovar ili u filijalu u Slakovce. Selo ima prostrano groblje na lijepom mjestu, ali bez ograde, tako da stoka slobodno ulazi u njega. Na blagdan Blažena Djevice Marije Uznesene dolazi mnogo naroda te se služi misa pod vedrim nebom. Selo pretežno nastavaju katolici Hrvati (Iliri), ali ima 13 kuća pravoslavaca, koji su se ovamo sklonili za vrijeme posljednje bune (vjerojatno Rakocijeve 1704.-1711.). Katolika je tada bilo 464 duša.

Vizitacija od 23. IX. 1754. godine obavljena u župi Jankovci navodi, da je stara drvena crkva smještena na kraju sela na groblju, posvećena Uznesenoj Gospi. Ima 1 oltar sa slikom zaštitinice. Tada je postojala i kapela kraj župskog doma, gdje se čuvalo Presveto za bolesnike. Zbog trošne crkve odlučeno je da se prvom prilikom podigne bolja crkva. Upravitelj crkve je tada bio franjevac provincije Bosne Srebrene Andrija Srimić. Tom prilikom se spominje filijala Novi Jankovci, udaljena od župe četvrt sata hoda, bez ikakve crkve. U filijali Slakovci je također postojala drvena crkva posvećena Sv. Ani. U Svinjarevcima crkva Sv. Martina od drveta s jednim oltarom, sa slikama svojih zaštitnika. U filijali Petrovci sada nema katolika već grkokatolika, njih oko 500 duša i oko 300 pravoslavaca. 

Od uspostave župe 1750. godine kroz 7 godina tu su župu upravljali franjevci, a 1757. godine je uveden prvi svjetovni župnik Andrija Abramović, porijeklom iz Moravica u Morlahiji (u unutrašnjojDalmaciji) koji je 1757. godine došao za župnika u Jankovce. No ostao je samo nešto preko 2 godine jer je već 1759. godine umro u 38. godini života. Andrija Matić, Slavonac, zaređen za svećenika 1758. godine, a 1760. godine je postao župnik u Jankovcima, Kad je ta župa pripala đakovačkoj biskupiji 1781. godine ostao je on i dalje na župi, gdje je i umro 1786. u 59. godini života.

Prema rukopisu poznatog biskupijskog povjesničara Emerika Gašića nova zidana crkva sagrađena je u Jankovcima 1778. godine na današnjem položaju. Blagoslovio ju je biskup Ađić 20. VI. 1779. Ima drvenu propovjedaonicu i kor. Bila je kapaciteta 400 osoba. Pravio ju je župnik i narod, a vlastelinstvo je dalo 2000 forinti. Imala je 3 oltara s likovima Uznesenja Blažene Djevice Marije, Sv. Jurja i Sv. Roka, bez ispovjedaonice. Zvonik je ima 3 zvona: 144, 70 i 30 libara težine. Groblje je bilo 1/4 sata od sela, nije bilo ograđeno i imalo je križ u groblju. Na tom se groblju pokapaju i žitelji Novih Jankovaca. Glavni patronat je bio grof Eltz jer je dao dio novaca za gradnju crkve. Ova crkva je do Domovinskog rata 1991. nekoliko puta bila adaptirana i uređivana. U vrijeme privremene okupacije Starih Jankovaca ona je jako devastirana, oštećen joj je toranj i iznutra je demolirana. Nažalost, velikosrpskim agresorima poslužila je kao skladište oružja i streljiva.

U župnoj crkvi današnjeg oblika postojala je oltarna slika "Uzašašće Blažene Djevice Marije", djelo Josipa Franje Mückea iz 1881. godine. Ta je slika prema kazivanju očevidaca znatno oštećena prostrijeljivanjem, a naposlijetku i otuđena. Novu je sliku prema jedinom sačuvanom izvoru, predlošku, crno-bijeloj fotografiji R. Bartolovića snimljenoj 1968. godine, iz fundusa Konzervatorskog odjela Uprave za zaštitu kulturne baštine u Osijeku, kao i prema vlastitom sjećanju, izradio akademski slikar Antun Krešić, rodom iz Starih Jankovaca. Nakon povratka prognanika 1997. godine odmah je započela obnova koja traje i danas. Crkva je najvećim dijelom obnovljena, kao i župni stan. Uskoro će biti potpuno zaokružena restauracija crkve.

Župnik koji je vodio župu Uznesenja Blažene Djevice Marije Stari Jankovci prije rata i danas zove se vlč. Mato Špoljar. Materijalna obnova kuća je važna, no njegov rad na duhovnoj obnovi u ratu ranjenih duša Jankovčana jednako je važan.

Detalji

Kategorija: Uncategorised

Izvješće o gospodarenju otpadom 2013

Izvješće o gospodarenju otpadom 2012

Izvješće o gospodarenju otpadom 2011